sri - 25.01.2012

Obecanje

Napravila sam ih, zar si sumnjao? Nikada si ne bih oprostila da odes,a ja ne ispunim obecanje.Dovoljno me grize savjest sto ih nisam donijela jos jucer.Kad si uvijek tako neozbiljan i nikada ne znam mislis li stvarno,nestvarno,salis li se,zezas...e moja ljublju,s takvim stvarima se nije za saliti.Znas da ti je jos malo ostalo..ne znamo ni ti ni ja koliko.Nista u ovom sugavom zivotu nije sigurno,nista vjecno i zauvijek.
"Ne smijes me voljeti,nije dobro."-rekao si.
"Ne mozes mi zabraniti.Jesi li nekada imao zelju koju moras ispuniti? Samo ono sto zelis,moze te zadovoljiti,nista drugo,nikakva zamjena."-ne dam se,glumim hrabrost i odlucnost.
"Znas da sam bolestan i da necu dugo.Mogu svaki cas umrijeti.Nije dobro za tebe.Nadji si nekoga tko ce dulje ostati s tobom."
"Hocu tebe!"
"Lezi tu..." privuces me na svoja prsa.Volim osjetiti miris tvojega vrata,volim nacin na koji me ljubis.Volim sve na tebi.
"Mozes me odgurnuti,mozes ignorirati,mozes mi reci da me vise ne volis..."
" I onda ces naci nekoga s kim ces zaboraviti ..."
Suze su moje oruzje.Rasplacem se kao kisna godina i tada svaki razgovor stane.
Znam da si u pravu.Hocu da se vratis vlakom koji ne kasni.Hocu ispuniti obecanje koje sam ti dala,a kako cu bez tebe...o tome cu razmisljati kada te vise ne bude.

sri - 04.01.2012

Umro si....

Danas umro si!

Kasno poslijepodne, saznala sam.Slučajno kao i sve što se na ovom svijetu dogodi.Sve je u trenutku.Sad te ima,sad te nema.Iznenadan poziv na odlazak neznam kamo? Ogrnuta jesen zamagljenom sumaglicom,suton se spušta svom težinom na blatnjavu zemlju.

Nedugo prije,vrzmalo mi se mislima koliko te volim?Ne osjećam više onoliku strast kao nekada i pogled mi ne leti susresti se s tvojim očima.Ipak sebično zadrhtim od silne boli na pomisao da te više nemam.

Rekla sam ti -”idem s tobom sutra!”

Odgovorio si-”može,s tobom idem tamo gdje mi dolaze snovi.”

Nakon samo minut-dva predomislio si se.

”Ne znam,možda je bolje ne voljeti jako,onako samo... razmišljam šta bih sa sobom dok putujem kroz vlastite misli...ipak,ostani gdje sad jesi.”

Rekla sam -”mislim da nije tako dobra ideja kako ti se učinila, ne želim ostati s vlastitom samoćom.Nije baš uvijek najbolje društvo tišina koja me okružuje.”

Nije bilo smjeha u tvojim očima.Ako se ne nasmiješ,ova gusta magluština imat će težinu Himalaja. Ljubiti se s tobom poslije,bilo bi tako pahuljasto nježno,pomislih.

I sve je tako djelovalo uobičajeno.Tvoja mirnoća s kojom si otišao.Iza zatvorenih vrata zjapila je praznina u koju se više nisam usudila zakoračiti.Moje neslaganje s odlukom u kojoj ostajem zarobljena.Ležati i ne ustajati sve dok ne osjetim kako dolaziš.Pomaknem li se,promjenit ću tijek kojim putuješ.

Nerođena naša djeca plakanjem najaviše svitanje.Obznaniše mi ono sto sam već znala. Vjerujem u iskrenost dječijih suza.Ne želim te pustiti u onu crnu prazninu iza zatvorenih vrata.Što li ćeš tamo sam,anđele moj nasmijani?Kome ću pricati sve svoje tajne koje si znao prije nego li sam ih izgovorila?

Kasno je popodne.Dugačke sjene zagrljene seću , ruku pod ruku.Moja sa zatvorenim očima.U mraku je i onako crnina jedina odjeća u koju je duša obučena.

Dvije smo razdvojene polovice iste duše,rasječene i prepletene davno prije rođenja.

Kroz kolaž nedorečenih uspomena zakovitlanih zrakom,uhvatim ti posljednji udisaj.Znam..

Umro si...

uto - 03.01.2012

Posljednja

Necu vise napisati niti jednu pjesmu.

Lezeci zgurena

zelim se otrgnuti i samo broj postati

izgubiti se

evo mi sansa za bijeg od nedostajanja

evo me u emocionalnoj otupjelosti

vremenu koje nas mijenja po svojim pravilima

otici-prekinuti-zaboraviti-izgubiti te

nocas sam ti sjedila u krilu

dok su se cvorci spremali na posljednji let

prije mraka

parkirani ispod ulicne svjetiljke

umirao si mi pod prstima

bolnih od opeklina

vruce-hladno-vruce-hladno

igramo se skrivaca na praznom parkiralistu

nasrcem na stisnute ti usne

trazim onoga sto se skriva ispod ruzne maske

netragom nestao

preplasen do kostiju

vuces me za kosu i ponavljas

volim te-volim te

i zelim vjerovati

kako je ljubav nepromjenjiva

stalna-nestalna-kolebljiva

nepokorena

i zelim te uhvatiti dok se tako odmices

ja sam tu,ne boj se

nitko nije ovako vodio ljubav

svjesno-nesvjesno-nestvarno

trazeci vlastitu propast

lijececi izranjavani ego

moj si-jesi li-reci -moj si zar ne

nestat ces trepnem li teskim kapcima

spava mi se sanjivo moje

zaklapam oci

znas li da sam nekada imala ime

napisat cu ti ga na zamagljenom prozoru

nacrtat cu ti suncokret

voli me-ne voli-voli-ne voli

i dok ti bosim nogama doticem stopala

izranjavana sujeta

tjera me na bijeg

sri - 28.12.2011

Strah

Čime me to plašiš?
Ni moj smijeh ni moja veselost
više ne pomažu.
Stanje u koje se preselila
tvoja vječita zabrinutost
postaje malodušnost.
Ne bojim te se
....postalo mi je svejedno.

Da si kojim slučajem ti ja,a ja da sam ti
ova ravnodušnost postala bi moja jedina briga.

Životni zadatak od kojega nema bitnijeg.
Kako te sebi vratiti!